Prvi put sa ocem na …

Najmanje deset godina sam sanjao o tome kako ću da vodim sina na utakmice i taj san mi se obistio u sredu 3. avgusta. Utakmica sa Ircima je nebitna, kao i rezultat, bitno je da sam uživao svaki milisekund. Više sam gledao njega nego utakmicu, on je bio presrećan, fasciniran “severom” (očigledno još jedan kandidat za “šipku”) i terao me je da pevam i aplaudiram zajedno sa njim i “severom”
Pošto zna napamet sve pesme sa zvezdinog DVD-a sa najlepšim golovima, pevao je sve vreme, jedino se par puta uplašio, možda više zbunio galamom sa “severa”, nije očekivao da se to baš tako čuje. A Žigić, ljubimac mog sina, kao da je znao da ga Uroš gleda, dao je 2 i namestio jedan gol. Skoro da sam se osećao kao onomad kada mi je “sever” Marakane bio druga kuća…

Nego, razmišljam… iz nekog razloga kojeg se i ne sećam više, obećah sebi da neću više da idem na utakmice. Doduše nije baš da nisam išao, ali sam uglavnom išao na zapad i to samo kada su veće utakmice. Nisam ni jedan derbi više odgledao. To je bilo posle one čuvene magle sa Milanom, kada smo u ponovljenoj utakmici ispali iako je u prvoj bilo 1:1 do trenutka kada je prekinuta zbog magle uz fenomenalan Piksijev gol. Dakle, sve se poklapa: Piksi je ponovo tu, Milan takođe a sada ponovo imam i jako dobar razlog da ponovo budem redovan na Marakani…. zapad – zapad, šta da se radi, nisam ni ja više klinac
August 6th, 2006 at 2:15 pm
E neka je sa srecom – ja sam svog klinca prvi put vodio na prvo srpsko finale americkog fudbala. Padala je neka sitna dosadna kisa ali nam to nije smetalo da uzivamo – kako u igri na terenu tako i u “simulacijama” sa konzervom na tribinama … Jedino se mama posle bunila sto smo kuci dosli “pokisli do gole koze” .. ali ko jos za to mari
August 6th, 2006 at 3:07 pm
He, he, Bluesboy -u ispadoše okice… ja još pamtim prvu utakmicu kkoju sam gledao sa severa. Zvezda : AEK… plako sam ko kiša, Bluesboy je imao sreće.
August 6th, 2006 at 5:36 pm
Ovo me podesti na moje “vatreno-navijačke” dane, davne ‘88 nisam propustio nijednu utakmicu Voše tadašnjeg prvaka velike SFRJ, a najupečtaljivija utakmica se odigrala baš između Zvezde i Vojvodine u Novom Sadu, kada je Voša slavila sa 4:2 (nezaboravan gol Šestića koji je pretrčao pola terena i predriblao sve ispred sbe,čak i golmana
)
August 6th, 2006 at 7:21 pm
Da dodam za omladince koji ne mogu to da pamte, Zvezda : AEK se igralo u KEŠ-u 1976.
(AEK – Crvena Zvezda 2:0 ; 1:3, a vodili smo 3 : 0 do pred kraj… )
August 13th, 2006 at 12:27 pm
he he he he …. mali je u soku..hahahhahhah….
i znas sta, nema boljeg razloga da se vratis na tribine od ovog koji se nametnuo sam po sebi. jedino o cemu bih ja brinula je…sigurnost ili bezbednst na takvim manifestacijama.
ajd’ uzdravlje .
me!
August 31st, 2006 at 5:20 pm
Pilipe, samo da te pozdravim. Slucajno naleteh na tvoj blog i odusevim se da je to neko koga znam
.
Zivim u Chicagu, al sam prosle godine vodio mog klinca (5 godina) na SCG - Litvanija. Bio je skroz fasciniran, a i ja sa njim
. Dan danas prica o tome….
Inace, pre neki dan je zaspao u zvezdinom dresu i kopackama na nogama
).
September 3rd, 2006 at 5:36 am
Eh… kad se setim kad sam ja krenuo prvo sa ujakom, posle sam… ne znam al to mi je uvek mnogo znacilo… nije covek isti ako dozivi tu masu i energiju i ako mu je najvece javno iskazivanje emocija sastanak kucnog saveta…